Prolazak kroz ovaj period je prilično individualan, što znači da će svaka žena doživjeti menopauzu na poseban način. Ono što je zajedničko kod većine žena, kao možda prvi znak, jeste poremećaj menstrualnog krvarenja i talasi vrućine, takozvani valunzi.
Nepravilnosti menstrualnog ciklusa
U početku ciklusi mogu postati kraći, pa žena ima više ciklusa godišnje. Kasnije ciklusi najčešće postaju duži (manje ciklusa godišnje), mogu povremeno izostati i zatim se ponovo za izvjesno vrijeme pojaviti.
Simptomi predmenstrualnog sindroma (PMS) takođe traju duže. Krvarenje se može produžiti ili skratiti, a količina menstrualne krvi može postati veća ili manja. Navedeni simptomi u vezi sa menstrualnim ciklusom nisu karakteristični samo za približavanje menopauze i zato je uvijek potrebno isključiti bolesti i stanja koja se mogu ispoljiti na taj način.
Posjeta ginekologu se svakako preporučuje ako ciklus bude kraći od 21 dan, ako krvarenja traju duže od sedam dana ili se produžavaju za nekoliko dana više nego što je bilo uobičajeno, ako se pojavi krvarenje u sredini ciklusa, između dva menstrualna krvarenja, i ako menstrualna krvarenja budu obilnija nego inače.
Talasi vrućine
Talasi vrućine traju od nekoliko mjeseci do nekoliko godina (najčešće 3–5), a mogu se ponovo pojaviti ako se liječenje prekine. Osnovni uzrok je „kvar na termostatu“, centru za regulaciju tjelesne temperature koji se nalazi u mozgu i koji je osjetljiv na smanjenje nivoa hormona estrogena, iako se tačan mehanizam još uvijek ne zna.
Talasi vrućine su obično praćeni znojenjem (češće noću), ubrzanim radom srca („lupanjem“) i osjećajem uznemirenosti, rijetko osjećajem panike. Nastaju zbog povećanog protoka krvi u površnim (potkožnim) krvnim sudovima, jer tijelo pokušava da smanji tjelesnu temperaturu.
Psihološke promjene
Na sreću, nisu sve žene podložne ovim simptomima. Neke ih imaju u znatno blažem obliku i traju znatno kraće. Na ove promjene, osim hormona, utiču i drugi faktori, kao što su odrastanje i odlazak djece od kuće, vidljive posljedice starenja, blizina penzionisanja i slično.
Žene koje su ranije bile sklone depresivnom ponašanju mogu tokom perimenopauze oboljeti od prave depresije, koja se ispoljava hroničnim umorom, gubitkom interesovanja za uobičajene sadržaje i životne aktivnosti i potištenošću. Ili suprotno, žene koje su spremne da počnu drukčije da žive opisaće menopauzu kao period u kojem su se osjetile ispunjenije i poboljšale odnose sa ljudima iz porodice, posla i drugog okruženja.
Promjene polnih i mokraćnih organa (urogenitalna atrofija)
Jedna od čestih tegoba žena u perimenopauzi i postmenopauzi je urogenitalna atrofija. Ona nastaje zbog smanjenja estrogena (ženskih polnih hormona) u jajnicima. Pod uticajem estrogena sluzokoža vagine i mokraćne cijevi je relativno debela, jer je čini više slojeva ćelija. Zbog toga, kao i zbog dovoljnog vlaženja (takođe pod uticajem estrogena), ta sluzokoža je otporna na mehaničke povrede. Estrogeni povoljno utiču na rast korisnih bakterija, koje zahvaljujući njima preovlađuju u bakterijskoj flori vagine. Zbog njihove aktivnosti u vagini preovlađuje kisjela sredina, koja štiti vaginu od štetnih mikroorganizama, uzročnika upala.
U postmenopauzi, periodu nakon posljednjeg fiziološkog krvarenja iz materice, stanje se drastično mijenja: sluzokoža postaje istanjena, a promijenjen je i sastav bakterijske flore. Posljedica ovih promjena su simptomi urogenitalne atrofije. Obično se javljaju 4–5 godina nakon menopauze, ali mogu i nešto ranije.
Vagina postaje suva, skraćuje se i postaje manje elastična, polni odnosi postaju jako bolni ili čak nemogući, česti su peckanje, svrab i žarenje, dok je pojačan vaginalni sekret znak upale. Pošto promjene zahvataju i mokraćni sistem, javljaju se učestala potreba za mokrenjem, noćno mokrenje, osjećaj hitnosti, bol pri mokrenju i česte bakterijske infekcije mokraćne cijevi i mokraćne bešike.
Mnoge žene u tom periodu života zbog navedenih simptoma često uzimaju antibiotike. Procjenjuje se da čak do 80 % žena u postmenopauzi pati od simptoma urogenitalne atrofije.
Osteoporoza
Degenerativne promjene su najčešći uzrok bola u mišićima i zglobovima, a estrogeni mogu umanjiti tegobe zbog tih promjena. Mnogo je važnije to što nedostatak estrogena utiče i na kosti, koje postepeno postaju sve poroznije i sklonije prelomima pri malim opterećenjima i pokretima.
U postmenopauzi kod više od 50 % žena koštana masa je smanjena. Sama osteoporoza nema upozoravajućih simptoma. Bol u leđima može biti simptom već nastalog preloma jednog ili više pršljenova. Prelom podlaktice ili kuka može dovesti do toga da žene postanu zavisne od tuđe njege i pomoći.
Zbog posljedica preloma kuka umire približno 10–15 % žena, dok se veliki broj žena nikada potpuno ne oporavi.
Ako ste ranije ušli u postmenopauzu, mršavije ste građe, primijetili ste da ste izgubili na visini, pušite, pijete više alkohola i crne kafe, unosite manje namirnica bogatih kalcijumom ili je u vašoj porodici bilo osteoporoze i osteoporotičnih preloma, imate veći rizik za osteoporozu.
Promjene građe tijela
Od sredine četvrte decenije života (poslije 35. godine) do menopauze žene se ugoje prosječno 17 kg. Mnoge žene debljanje povezuju sa menopauzom i uzimanjem hormonske terapije, iako to naučno nije dokazano.
Mnogo je vjerovatnije da je debljanje posljedica promjene načina života, posebno smanjenja fizičke aktivnosti, bez koje višak kalorija jednostavno nema gdje da „izgori“, i povećanog unosa hrane i pića (alkohol obiluje kalorijama!).
Osim nedostatka estrogena, promijenjena je i osjetljivost tijela na druge hormone. U krajnjem slučaju tijelo žene postaje manje ženstveno. Tjelesna težina se povećava, a masno tkivo iz predjela zadnjice i kukova premješta se u predio trbuha. Slikovito rečeno, figura žene se mijenja iz kruškolike u onu nalik jabuci, raspored masnog tkiva karakterističan za muškarce.
Promjene kože
Nedostatak hormona u klimakteriju pojačava promjene na koži koje su posljedica starenja: koža postaje suva, tanja, neelastična, mjestimično ispucala, a bore dublje. Kosa se prorjeđuje i gubi sjaj, a smanjuje se i količina stidnih dlaka.
Centralni nervni sistem
Receptori za estrogene nalaze se i u mozgu, između ostalog i u dijelovima koji su odgovorni za ponašanje, koncentraciju i pamćenje. Mnoge žene navode da su u tom periodu postale razdražljive, osjetljive na sitnice, sklone burnom reagovanju (češće tokom „napada“ talasa vrućine) i plaču. Osim toga, navode teškoće sa koncentracijom i pamćenjem.
Utvrđeno je da estrogeni poboljšavaju protok krvi kroz mozak i stvaranje neurotransmitera i smanjuju nastajanje materija koje se smatraju jednim od mogućih uzroka Alzheimerove demencije (oblika intelektualnog propadanja koji karakteriše progresivno zaboravljanje). Estrogeni ublažavaju klimakterične smetnje koncentracije i zaboravnost, kao i osjećaj tjeskobe, potištenosti i razdražljivosti.
Srce i krvni sudovi
Sa starenjem se rizik od kardiovaskularnih bolesti znatno povećava. Tako se, na primjer, kod žena u postmenopauzi rizik od koronarne bolesti srca povećava za 45 %, a rizik od moždanog udara za 20 %.
Jedan od glavnih uzroka je gubitak zaštitne uloge estrogena, ženskih polnih hormona koji u plodnom periodu nastaju u jajnicima, a nakon menopauze se njihovo lučenje smanjuje ili potpuno prestaje. Eksperimentalna istraživanja na životinjama pokazala su da estrogeni usporavaju nastanak ateroskleroze. Kod ljudi je jasno potvrđeno da estrogeni smanjuju nivo lošeg i povećavaju nivo dobrog holesterola. Poslije menopauze ova zaštita nestaje. Ako se estrogeni primjenjuju kao hormonsko liječenje, postoji povoljan efekat na srce i krvne sudove.
Ostale promjene
Starenje i nedostatak estrogena mogu dovesti i do promjena na desnima i zubima, očima (suvoća oka ili prekomjerno suzenje), noktima (postaju suvi i lomljivi) i drugo.
Tekst je prvi put objavljen na drfeko.com 27. novembra 2011.
